Skupu se najprije obratio direktor Muzeja Vojvodine dr. Drago Njegovan (na drugoj slici), a zatim dr. Milan Mićić iz Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, informisanje i odnose sa verskim zajednicama AP Vojvodine, koji su zajedno s Ministarstvom kulture i informisanja Republike Srbije pomogli izdavanje spomenute knjige.
Prisutne su pozdravili: zamjenik župan Osječko-baranjske županije Radomir Čvarković iz Darde, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Osječko-baranjske županije Jovan Jelić iz Erduta, zamjenik belomanastirskog gradonačelnika Predrag Stojanović i predsjednik Pododbora Beli Manastir SKD-a "Prosvjeta" Dejan Jeličić.
Promocija knjige i izložba slika u Muzeju Vojvodine u Novom SaduO knjizi "Narodni običaji Srba u Baranji" izdanoj ove godine govorio je jedan od recenzenata, viši kustos etnolog Bogdan Šekarić (na prvoj slici). Istaknuo je veliki značaj te bogato ilustrirane monografije jer se do sada ni jedna stručna institucija i nitko od pojedinaca kojima je to struka nije bavio proučavanjem tradicionalne kulture baranjskih Srba. To se posebno odnosi na narodne običaje, koji su već sredinom 20. vijeka počeli nestajati i gubiti svoj značaj. Napomenuo je da knjiga sadrži dragocjenu građu pa je već u svom radu koriste pojedini etnolozi i muzejski radnici.
Autor izloženih slika i knjige Milan Dvornić u svom je izlaganju govorio koji su bili razlozi da se posvetio takvom istraživanju, iako mu ni slikarstvo ni etnologija nisu struka. U početku je prikupljao podatke da bi na svojim slikama što vjernije prikazao pojedine narodne običaje ne samo Srba, nego i ostalih naroda koji žive u Baranji, posebno Šokaca. No, saznanje da se njihovim proučavanjem do sada nije bavio nitko i da će jednog dana sve pasti u zaborav kao da nikada nije ni postojalo, podstaklo ga je da se posveti prikupljanju etnografske građe. Pošto ne postoji nikakva literatura iz te oblasti vezana za baranjske Srbe, jedini izvor bila su mu kazivanja dvadesetak najstarijih žitelja pojedinih baranjskih sela, koji su običaje još pamtili iz svog djetinjstva i mladosti. Od njih je dobio i veliki broj starih fotografija i one su objavljene u ovoj knjizi. Osim toga zapisao je i mnoge pjesme, poslovice i zdravice.
Kazivače je ispitivao tokom proteklih decenija. Pošto su oni većinom već tada bili starosti od preko osamdeset i devedeset godina, danas ih je svega nekoliko živih. Pored ostaloga i zbog te činjenice Dvornićeva knjiga ima poseban značaj. Osim u znanstvene svrhe, svim zainteresiranim čitaocima pomoći će da upoznaju već skoro zaboravljenu tradicionalnu kulturu Srba u Baranji.
