Sustav besplatne pravne pomoći u Republici Hrvatskoj je ustrojen usvajanjem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (ZBPP) 2008. godine u procesu pristupanja Europskoj Uniji. U svom razvoju prošao je više dorada jer se pokazao neadekvatnim i nefunkcionalnim. Zahvaljujući aktivnom zagovaranju, prije svega civilnog sektora, koncem 2013. godine usvojen je novi ZBPP, kojim je građanima značajno olakšan pristup primarnoj pravnoj pomoći, koju pružaju ovlaštene udruge, pravne klinike i uredi državne uprave.
Pojednostavljena je procedura za korištenje primarne pravne pomoći izravnim obraćanjem korisnika pružateljima primarne pravne pomoći, ublažene su pretpostavke za ostvarivanje primarne pravne pomoći, a kao oblik isključivo primarne pravne pomoći ponovo uvedeno pravno informiranje i savjetovanje i to u svim pravnim područjima. Na taj način širokom krugu korisnika omogućuje se dostupnost opće pravne informacije i pravno savjetovanje.
Jesu li građani dovoljno upoznati s mogućnošću traženja besplatne pravne pomoći? Jesu li udruge i pravne klinike koje su registrirane kao pružatelji primarne pravne pomoći adekvatno financirane za pružanje te usluge? U kojoj mjeri jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave podržavaju rad pružatelja besplatne pravne pomoći financijskim donacijama ili drugim oblicima potpore? S kojim problemima se susreću odvjetnici u pružanju sekundarne pravne pomoći? Ovo su samo neka od pitanja o kojima će raspravljati panelisti na raspravi u Klubu Knjižare Nova.