Učiteljice su taj dan osmislile da rade samo radionice. Kako se radi o učenicima posebnih odjela kojih ima malo i inače nastavu pohađaju u različitim smjenama, učiteljice su sve učenike pozvale da dođu u poslijepodnevnu smjenu kako bi ih bilo više da bi se radionice ljepše odvijale.
Bilo je 14 prisutnih učenika različite dobi. Na početku rada nisu bili baš opušteni. Problem im je bio nacrtati znak ili nešto što ih predstavlja. Učiteljice su se trudile davati što jasnije upute i ohrabrivale su učenike da se slobodno izražavaju. Uz početno ustručavanje, kako su se aktivnosti odvijale, učenici su sve više surađivali. Bilo je i simpatičnih odgovora. Na pitanje u čemu su dobri, jedan učenik je odgovorio – u laganju.
Jedan dječak pak jako voli kosilice za travu i gdje god je to moglo, njegov odgovor je bio – kosilica. Kao i na ranijim radionicama, učenici imaju problem crtati zatvorenih očiju, valjda se boje da crtež neće biti dobar pa neki ipak malo otvore oči, što se vidi po radovima. Najdraže su im igre u pokretu i tu su zaista bili opušteni.
Na kraju radionica učenici su uglavnom rekli da im se svidjelo ono što su radili.
