Partija igre 'čovječe, ne ljuti se'Dan je bio toplo i sunčano pa je volonterke jedan dio prijatelja dočekao pred Domom, a oni zimogrozniji u dnevnom boravku. Formirali su se kružoci, od kojih je svaki čekao "svoju" volonterku da se nastave priče tamo gdje se prošli put stalo i da se ispričaju novosti iz Doma.
... i nastavak priča od prošlog putaMlada volonterka Berta došla je odigrati posljednju ovoproljetnu partiju igre "čovječe, ne ljuti se" s domskom štićenicom Violetom i pozdraviti se s njom jer duže vrijeme neće biti u Belom Manastiru. Broj mlađih volontera sve je "tanji": počeli su sezonski poslovi i svi su otišli raditi na more jer u Baranji posla – nema.
U priči i šali predviđenih sat vremena druženja brzo je prošlo. Na kraju preostao je još pozdrav i – vidimo se opet.
