Slična tribina održana je 16. XI. 2016. godine u Osijeku. Izvještaj s nje poslan je zagrebačkom tjedniku "Novosti", ali nije objavljen. Evo tog članka, koji može poslužiti kao priprema za tribinu u Belom Manastiru.
"Biti isti kao i svi osuda je na propast"
Da popularnost poznatog televizijskog novinara i urednika Gorana Milića ne opada ni njegovim ulaskom u sedmo desetljeće života, svjedočilo je 360 popunjenih mjesta u velikoj konferencijskoj dvorani na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, zvanoj Aula magna. U srijedu, 16. studenoga 2016. godine, s početkom u 17 sati održana je tribina pod nazivom "Put do uspjeha uz Gorana Milića". Tribina je organizirana u partnerstvu Savjeta mladih Grada Osijeka, časopisa "Poduzetnik" i osječke udruge "Biti bolji".
U ime Savjeta mladih Grada Osijeka posjetitelje je pozdravio Tomislav Pleša, u ime časopisa "Poduzetnik" glavni urednik Vladimir Mihajlović, ujedno i moderator tribine, u ime Osječko-baranjske županije zamjenik župana Dragan Vulin, a u ime Grada Osijeka zamjenik gradonačelnika Vladimir Ham. Tribini su još prisustvovali i osječki gradonačelnik Ivan Vrkić te načelnik Općine Antunovac i zastupnik u Hrvatskom saboru Ivan Anušić. Vrkić i Milić su dugogodišnji prijatelji, a kako je Milić naglasio, Vrkić ga je, dok je bio ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, prvi zaposlio. Iako je tribina bila namijenjena prvenstveno mladima, u auli se, uz brojne mlade, našlo i nešto starijih generacija, koje Milićev rad poznaju iz njegovih ranijih i mlađih faza pa su se zainteresirali i za ovu temu.
Dva i pol sata duga tribina bila je podijeljena na dvije teme: "Uređen, uspješan i human biznis" i "Mladi i poduzetništvo – koliko smo slični, a koliko smo različiti?". Te dvije teme trebale su biti odvojene kratkom pauzom, ali na pitanje moderatora Vladimira Mihajlovića treba li pauza, posjetitelji su jednoglasno odgovorili da ne treba, a Milić se s tim složio, komično naglašavajući da bi nakon pauze mnogo posjetitelja moglo otići.
Milić je svoju novinarsku karijeru započeo na Televiziji Beograd 1970. godine. Za tu kuću bio je i dopisnik iz New Yorka od 1980. do 1985. godine, a na Hrvatsku televiziju došao je 1997. godine. Na tribini u Osijeku govorio je o svojim profesionalnim i životnim iskustvima i dogodovštinama od Južne i Sjeverne Amerike, preko Europe i Azije, pa do Australije. Uspoređivao je načine života u katoličkim i pravoslavnim zemljama s jedna strane i protestantskim zemljama s druge strane. Govorio je i o pozitivnim i negativnim stranama trenutnog stanja u Hrvatskoj. Na moderatorovo pitanje na koji način se Hrvatska i mi sami možemo izvući iz krize i dugova odgovorio je jednom vrlo jednostavnom riječju: štednjom. I posjetitelji su imali za njega pitanja: od toga da li novinar treba biti specijaliziran samo za određeno područje pa do toga koja je zemlja na svijetu najbolja za život.
Čovjek koji govori tri strana jezika: francuski, španjolski i engleski i koji se može sporazumjeti na još dva: talijanskom i portugalskom, savjetovao je mlade ljude da ukoliko žele uspjeti moraju biti drugačiji od drugih, po nečemu posebni, moraju odskakati od svih drugih. Naglasio je još nešto nad čime bi se mladi ljudi u Hrvatskoj, na putu prema uspjehu, itekako trebali zamisliti: "Bolje džabe raditi, nego džabe ležati."
Sonja Nedić