Prije odlaska na Sajam knjiga, Baranjci su – među kojima je bilo dosta učenika i njihovih nastavnika – uz stručnog vodiča razgledali beogradsku tvrđavu Kalemegdan. Potom su stigli na Beogradski sajam i hrabro uronili u nevjerojatnu gužvu koja je vladala uskim ulicama u sajamskim halama, ispunjenim nebrojenim štandovima punim knjiga. Među njima su bili administrator ove stranice te "Oazin" kompjuteraš Neno Radić sa suprugom Manuelom.
Baranjci na beogradskoj tvrđavi KalemegdanU kratkom članku nije moguće opisati atmosferu koja vlada na Sajmu knjiga te što se sve na njemu može doživjeti, vidjeti i kupiti. Na zatvorenom prostoru od preko 14.000 kvadratnih metara petstotinjak domaćih i četiristotinjak stranih izlagača izloži mnoštvo knjiga, koje u osam dana vidi preko 180.000 posjetilaca (koji za to plaćaju i ulaznice!). I ne samo vidi, nego i nakupuje te kasnije uživa u čitanju.
A knjige, i nove i davno izdane, mogle su se kupiti uz velike popuste, počevši od sto dinara (oko 6 kuna) pa nadalje. I stvarno su se kupovale. Štandovima razvikanijih izdavača skoro se nije moglo pristupiti od gužve, mnogi posjetioci kroz sajamske hale vukli su torbe, kese i rance s kupljenim knjigama u potrazi za još nekim izdanjem koje možda nisu pronašli, a drugi su opušteno lutali od štanda do štanda s devizom tko zna što se sve tu može pronaći...
Na koncu su se svi Baranjci – ili bar skoro svi – zadovoljno vratili kući puni pozitivnih utisaka. Kad bi se mogle skupiti na jedno mjesto sve knjige koje su te večeri bile u tri spomenuta autobusa, dobila bi se jedna vrlo, vrlo solidna kućna biblioteka...