(Fotoalbumi se mogu vidjeti Prije odlaska na Sajam knjiga, Baranjci su – među kojima je bilo dosta učenika i njihovih nastavnika – uz stručnog vodiča razgledali beogradsku tvrđavu Kalemegdan. Potom su stigli na Beogradski sajam i hrabro uronili u nevjerojatnu gužvu koja je vladala uskim ulicama u sajamskim halama, ispunjenim nebrojenim štandovima punim knjiga. Među njima su bili administrator ove stranice te "Oazin" kompjuteraš Neno Radić sa suprugom Manuelom.
U kratkom članku nije moguće opisati atmosferu koja vlada na Sajmu knjiga te što se sve na njemu može doživjeti, vidjeti i kupiti. Na zatvorenom prostoru od preko 14.000 kvadratnih metara petstotinjak domaćih i četiristotinjak stranih izlagača izloži mnoštvo knjiga, koje u osam dana vidi preko 180.000 posjetilaca (koji za to plaćaju i ulaznice!). I ne samo vidi, nego i nakupuje te kasnije uživa u čitanju.
A knjige, i nove i davno izdane, mogle su se kupiti uz velike popuste, počevši od sto dinara (oko 6 kuna) pa nadalje. I stvarno su se kupovale. Štandovima razvikanijih izdavača skoro se nije moglo pristupiti od gužve, mnogi posjetioci kroz sajamske hale vukli su torbe, kese i rance s kupljenim knjigama u potrazi za još nekim izdanjem koje možda nisu pronašli, a drugi su opušteno lutali od štanda do štanda s devizom tko zna što se sve tu može pronaći...
Na koncu su se svi Baranjci – ili bar skoro svi – zadovoljno vratili kući puni pozitivnih utisaka. Kad bi se mogle skupiti na jedno mjesto sve knjige koje su te večeri bile u tri spomenuta autobusa, dobila bi se jedna vrlo, vrlo solidna kućna biblioteka...
