(Prethodnih godina: ovdje, ovdje i ovdje)
- "Hristos se rodi", domaćine dragi, evo mene iz daljinā, znana i neznana, na vratima tvoga stana. Za zvezdom sam noćas pošo dok vertepu nisam došo. Na kolena tu sam pao, siromašne dare dao. I tri cara, tri mudraca sa istoka, da slavimo svevišnjega Boga.
- A ja stari, matori, jedva vrata otvori. "Hristos se rodi" i ja velim, svako dobro želim. Čast mi se, evo, prikazati svima, red je i pravo, ja sam guba Sima. Za dare vaše kasa je od kova jer mi idemo od kuće do kuće, od krova do krova, i gde god Srbin bogat i siroma'. Pa uto ime, domaćine dragi, "Hristos se rodi"!
Gornjim riječima, koje izgovaraju prvi i drugi "čoban" (pastir), završava se božićna dramska igra zvana "vertep", bar ona koja se godinama i decenijama na Badnje veče i na prvi dan Božića nosi u baranjskom selu Bolmanu, gdje se taj običaj održao do današnjih dana i gdje se nikad nije prekidao.
Običaj je da se na Badnjak, nakon što se u šest sati uveče oglasi crkveno zvono, u kuću unese "Božić". Poslije toga selo opusti, nigdje nikoga, svi su u svojim kućama, ne ide se nikuda, "Božić se ne ostavlja". Običaj je bio da se sve do drugog dana Božića nikud ne ide, osim u crkvu. Po selu je išao samo vertep…
Vertep nose muška djeca, u stiharima, s kapama od kartona i s drvenim sabljama, obično obojenim srebrnom bojom. Njih četvorica predstavljaju Iroda i tri mudraca s Istoka: Melkiora, Valtazara i Gašpara. Oni sa sobom nose drvenu maketu crkve. Uz njih su i dva čobana: prvi čoban i drugi koga zovu guba Sima i koji nosi kasu.
Vertep ulazi u kuću pojući "Roždestvo" i počinje s "deklemacijama" ili, bolje rečeno, s malim igrokazom, koji završava kad ulazi guba, obučen u kožušak izvrnut tako da se vidi unutrašnja strana, koja podsjeća na ovčije runo. Domaćin vertep dariva u novcu, ubacujući novac u kasu, a potom vertep napušta kuću pojući "Vsi jazici". Božićno "jutranje" nekad je obično počinjalo u jedan sat ujutro, a prvo zvono obično se oglašavalo nakon ponoći…
I danas je Božić porodični praznik, ali "prilagođen" novim vremenima. Nakon što se u šest sati uveče oglase crkvena zvona, po selu započne strašna pirotehnička pucnjava, kakva se posljednjih godina može čuti i uoči katoličkog Božića i naročito u novogodišnjoj noći.
Bolmanci koji žive u drugim mjestima na Badnji dan vraćaju se u svoje selo da sa svojim roditeljima ili bakama i djedovima učestvuju u unosu slame, da budu na posnoj večeri i da dočekaju vertep, a sutradan se vraćaju na bogati božićni ručak.
