Kata i Pero su jedno drugo, po baranjski, zvali "sejom" i "bracom". Vremenom braca-Pero postade doktor, i to ginekolog u bolnici, a seja Kata se udala za svog sumještanina, dobila djecu, odselila se u Beli Manastir pa oboljela i morala nešto operirati – gle čuda – baš na braca-Perinom odjelu. Lijepo je on nju primio, ohrabrio, a nakon operacije sjeo na njen krevet i polako je hranio grizom. Ušla odjelna sestra i, kad je vidjela što je vidjela, samo je zakolutala očima te kako ušla, tako je i izašla iz bolničke sobe.
Doktor Pero je nadgledao Katin oporavak i kad je odlazio na seminar u Novi Sad, izdao je upute kako postupati s njegovom sejom. Seja to, naravno, nije znala i za vrijeme vizite odbila je pregled zamjenskog doktora. "Oć' svog braca-Per'!" – bila je odrješita."Pa zašto?" – upita sestra – "Doktor je doktor". "Zato što smo mi zaj'dno čuval' svinje, et' zato!" – odreže baka-Kata. Kako se Pero već bio vratio sa seminara, sve je to kroz odškrinuta vrata čuo svojim ušima, mada mu je kasnije i medicinska sestra sve prenijela "od riječ' do riječ'".
Poslije vizite, čuje Kata šljapkanje doktorovih papuča pred vratima svoje bolesničke sobe, odjednom joj se o svemu "upali sijalica" i od muke što se "tak' izlajala" pokrije se plahtom po glavi. A doktor Pero uleti u sobu i rekne joj: "Da s' luda , to sam znao , al' da s' baš tol'ko luda, e, to nisam znao!" Ipak, prijateljstvo brace i seje nije se prekinulo.
Doktor braca-Pero dao je Kati upute kako da se vlada kod kuće nakon otpusta iz bolnice i savjetovao da ne radi teške poslove. A sirota Kata, pošto su baš nabavili prasce koje je trebalo intenzivno hraniti, navalila da vuče kante sa surutkom. Jednog dan baš se zatekla kod svinjca da prascima sipa surutku u "alov", kad iza leđa začuje zvuk automobilskih kočnica. Okrene se i zine u čudu kad ugleda braca-Peru kako bulji u nju. Ispusti kante i sve se prolije. U trenu prene se i doktor Pero i onako će joj, baš "bracinski": "Pa šta radiš, ženska glavo! Eto, ja je liječim, a ona tegli surutku za prasce!"
