Baranjske pustare predstavljaju jedinstven graditeljski kompleks i to ne samo u Hrvatskoj. One su najočigledniji materijalni dokaz života i rada na Beljskom veleposjedu, kasnije Državnom dobru Belje. Gotovo dva stoljeća trajao je na njima život umnogome bitno drugačiji od života u baranjskom selu.
"U ovoj sveopćoj socijalnoj krizi ljudi iskrivljuju viziju i važnost prošlosti i povijesti, koja je – kao što i poznata izreka kaže – učiteljica života. I treba biti da nas nauči očuvati stoljetne tradicije, kulture i tragove koje su generacije prije nas ostavljale. Naše baranjske pustare čuvaju brojne obiteljske priče, sjećanja na nečija djetinjstva, prijateljstva i ljubavi i naša je dužnost očuvati ih za buduće naraštaje jer narod bez prošlosti i povijesti nema ni budućnosti. Pustare, one koje su opstale, nemaju više svoju draž i svrhu. Od prošle, 2013. godine, počeli su se okupljati nekadašnji i sadašnji pustaraši jer pustare zaista umiru. Ova knjiga sadrži dio priča koje su obilježile živote brojnih pustaraških obitelji. Tu su i njihove fotografije kao sjećanja na one kojih više nema te sjećanja na neki sasvim drugačiji život. I ova knjiga bit će pisani trag za sve one koji će jednoga dana iza nas proučavati pustare. Znat će da smo mi postojali i trudili se da pustare ne umru", rekla je autorica na promociji.
Danieli Taslidžić Herman ovo je prva samostalna knjiga, a do sad je kao suautorica u tandemu sa svojim ocem Davorinom Taslidžićem objavila dvije knjige. Godine 2010. knjigu "Čarolija kazališta", koja govori o 86 godina dugoj tradiciji kazališnog djelovanja u Baranji, te 2013. godine knjigu "Osmanska Baranja", djelo povijesne tematike. Autorica je studentica historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli i bavi se proučavanjem zavičajne prošlosti.
