Dubravka Simendić
"Oazine" gerontodomaćice od svojih štićenika često čuju svakakve zgode ili zanimljive priče. Nekoliko anegdotalnih zgoda zabilježili smo u prethodnim člancima, a ovaj put zapisat ćemo sjećanje 93-godišnje bake, optantkinje iz mađarskog Šaroka. I tu priču zapisala je Dubravka Simendić, asistentica na programu "Pomoć ugroženim Belomanastircima".
Čudesna čaša
"Oazina" korisnica, danas 93-godišnja baka, tada je kao sedmogodišnja djevojčica živjela u Šaroku, selu u Mađarskoj na samoj granici prema Kneževu. Još uvijek se živo sjeća dizanja krsta na mjesnu pravoslavnu crkvu. Jedan čovjek popeo se na crkveni toranj, postavio krst i gore popio čašu vina da nazdravi tom činu, a potom je čašu bacio dolje. A čaša je – gle čuda – pala i ostala čitava! Na tom mjestu zatekla se djevojčicina tetka Kosa, koja je tu čudesnu čašu sačuvala. Kasnije su svi, kad su bili bolesni, kod tetka-Kose pili baš iz te čaše kako bi što prije ozdravili. "Et', sve pantim i sve znam, sam' su mi te moje noge problem!" – rezignirano je svoju priču zaključila naša baka.
