Cilj akcije bio je druženje s korisnicima Doma uz društvene igre, vježbe i razgovore i na taj način im dati do znanja da nisu sami i zaboravljeni te osvježiti im dan i razbiti monotoniju, za koju su volonteri mislili da vlada u domskim prostorijama. Ali, prevarili su se. Dočekale su ih po godinama stare i po tjelesnim mogućnostima nemoćne, ali duhom mlade osobe, spremne za svaku vrstu akcije. Za tili čas su se domski korisnici povezali s volonterima i oformili timove za igre kartama ("belu" i "sedmice") ili "čovječe, ne ljuti se", dok su drugi vježbali ili samo razgovarali, a i za to im treba "partner". I tako su se lica teta-Darinke, Marice, Marije, Ruže, Vere…, kao i Ivana, Ferike, Željka… ozarila, što od radosti, što od takmičarskog duha, jer su – i pored svojih raznih tegoba, bolesti i godina – htjeli biti ravnopravni s mladim volonterima, koji su pokazali veliko srce, puno strpljenja i razumijevanja.
'Oazini' volonteri u Domu za starije i nemoćne osobeVrijeme provedeno u Domu s tim dragim osobama volonterima će ostati kao dragocjeno iskustvo, koje će im pomoći da razbiju predrasude i stereotipe o osobama koje se smještene u domove. Vidjeli su da je za te osobe tu njih pravi dom, u kome se oni dobro osjećaju, gdje se za njih brine cijeli tim ljubaznog osoblja i gdje oni kao pravi domaćini žele primati goste. A volonterima se, prema svim reakcijama, činilo da su bili dragi gosti, koje bi domaćini rado vidjeli i drugom prilikom pa im zato poručuju: doći ćemo opet!
