Jede se "posni gra" i posebno ispečeni "lebac" koji se zove "zdravlje". Poslije večere ukućani se zaslade orasima i "dunstom" (kompotom). U isto vrijeme seoski dječaci počnu od kuće do kuće nositi vertep. Običaj nošenja vertepa u većini baranjskih srpskih sela poznat je od davnina. U Bolmanu se taj običaj održao do današnjih dana i nikad se nije prekidao.
Vertep nose muška djeca, u stiharima, s klobucima od kartona i s drvenim sabljama obojenim srebrnom bojom. Njih četvorica predstavljaju Iroda i tri mudraca s Istoka: Melkiora, Valtazara i Gašpara. Oni obično nose drvenu maketu crkve. Uz njih su i dva čobana: prvi čoban i drugi koga zovu Guba Sima i koji nosi kasu.
Prikaz događaja iz vremena rođenja Isusa Hrista
Car Irod i tri mudraca s Istoka: Melkior, Valtazar i Gašpar
Prvi čoban
Drugi čoban Guba SimaVertep ulazi u kuću, pojući "Roždestvo" i počinje s "deklemacijama" ili, bolje rečeno, s malim igrokazom, koji opisuje događanja u vrijeme kad je rođen Isus Hristos i koji završava kad ulazi Guba, obučen u kožušak izvrnut tako da se vide unutrašnja strana, koja podsjeća na ovčije runo. Guba svoj govori započinje riječima: "I ja stari, matori, jedva vrata otvori..."
Domaćin potom vertep dariva u novcu, ubacujući novac u kasu, a onda vertepaši napuštaju kuću, pojući "Vsi jazici".
