Svi su umirovljenici, osim jedne bake koja živi od 600 kuna socijalne skrbi. To joj nije dovoljno za život pa se snalazi na razne načine. Na tržnici je prodavala svježe smokve i kad sam to čula, odlučila sam joj pomoći. Nešto smokava sam prodala, a veći dio sam sama kupila. Baka nije imala ispravan štednjak (šporet) za grijanje. Svi iz "Oaze" smo se trudili da joj pomognemo i da pronađemo šporet koji bi se mogao postaviti u njenoj kući. Tek smo početkom prosinca uspjeli nabaviti šporet koji joj odgovara.

Osoba koja obilazi stare i nemoćne osobe poput mene mogla bi ispričati razne priče, i dobre i loše. Usamljenost je ono što je zajedničko svim starijim osobama. Svi oni žele da ih netko sasluša. Veliki dio vremena provedemo u razgovoru. Trudim se pokazati razumijevanje za njihove probleme i utješiti ih. Svi imaju zdravstvenih tegoba. Obično im svi kažu da je to normalno za njihove godine, ali teško je kad čujete riječi: "Iako sam stara i ja osjećam bol".

Osim razgovora, često idem u nabavku i pomažem im pospremiti kuću. Osjećam da su sretni kad im dođem i  često kad odlazim znaju mi reći: "Nemoj još ići!" ili "Sad ću opet ostati sama". Bake su sada opuštene jer ne moraju razmišljati kako će po kiši i hladnom vremenu ići po kruh i ostalo. Plaćam im i račune i često idem po lijekove. Sve mi to i nije teško učiniti za njih kad vidim da se i one same trude uraditi sve što mogu. Bake kuhaju same i to im je glavna zanimacija. Lijepo je ući u kuću 85-godišnje starice koja živi sama, teško se kreće, a svi su stolnjaci po kući savršeno čisti, izglačani i uštirkani.

Najveće zadovoljstvo mi je kad vidim osmijeh na starom, umornom licu ili kada mi je jednom prilikom baka rekla: "Baš si me oraspoložila". Ponekad bude teško, ali lijep je osjećaj nekome pomoći.