Na zanimljivim drvenim etnoštandovima, koje su obezbijedili organizatori, ali i na raznim stolovima, stolićima, u štand pretvorenim zaprežnim kolima ili travi bilo je izloženo zaista svega i svačega: od kobasica i slanine, preko kolača, pita, torti, oraha, meda, voća i povrća, kuhanog paradajza, vina, rakije i ostalih pića, korpi i druge pletene robe te svakojakih rukotvorina, ručnih radova i suvenira pa sve do zlatoveza. Svoje proizvode prodavali su pojedinci, obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG-i), ali i neke udruge, na primjer belomanastirski P.G.D.I., Mirovna grupa Oaza i Udruga žena "Izvor" iz Kneževih Vinograda. Na svom etnoštandu "Oaza" je, u aranžmanu Ane Jeličić i Vesne Nedić, izložila brojne suvenire nastale na likovno-kreativnim radionicama, a "Oazina" korisnica Savica Vujatović domaće kiflice, pogačice s čvarcima i pužiće ispečene toga jutra.
Za izlagače, prodavače, kupce, znatiželjnike, domaće stanovništvo, slučajne prolaznike i turiste koji su se tog dana zatekli u Karancu organiziran je raznolik kulturni i zabavni program, koji je vodila članica Mjesnog odbora Gordana Musa Balaš. Moglo se slušati svirku mlade i jedine baranjske gajdašice Maje Kešić, gledati baranjske narodne igre u izvedbi mališana iz Dječjeg vrtića "Zeko", posmatrati romske plesove belomanastirskog romskog KUD-a "Đelem, đelem", navijati u zooutrkama (u kojima su se prvo takmičile dvije kokoši, potom dva psa, a onda pas i kokoš) te gledati takmičenja mladih u raznim vještinama, na primjer u trčanju u vrećama, u tandem-trčanju sa zavezanim nogama ili u potezanju konopca (koje je bilo tako "žustro" da je pukao očito ne baš novi konopac). Oni najmanji mogli su se, za 5 kuna po turi, voziti u ekološkom drvenom ringišpilu, koji je izradio Darko Habus iz Tiborjanaca i koji umjesto sjedala ima pletene košareve, a okreću ga vlasnik Darko ili njenoga supruga Ruža lično.
Karanački etnovašar obišla je - i koji dolar potrošila - i grupa Amerikanaca, koji inače kruzerom stižu u Dubrovnik, a potom minibusom odlaze na izlet u Međugorje i Karanac, u kome prespavaju u Sklepićevoj etnokući, doručkuju, provezu se Karancem u konjskoj zaprezi i obiđu selo, ručaju u karanačkoj "Baranjskoj kući" i otputuju natrag u Dubrovnik. Uz Amerikance, ovaj su put na vašar - uz ostale - stigli i turisti koje je dovela Udruga Slavonaca, Baranjaca i Sremaca Zadarske županije (službena kratica: USBSZŽ!). Sve u svemu, karanački etnovašari postaju turistička atrakcija koja će domaćem stanovništvu donijeti neku korist od turizma, a ne samo onima kojima je turizam osnovna djelatnost.