Organizatori akcije najavljivali su da oko jezera i nema puno smeća, no kad su se volonteri "razvili u strijelce" i počeli češljati travu, korov i gustiš uz obalu i rubove okolnih prostora i njiva, pokazalo se da smeća ima koliko hoćeš, čak i starih stolica, pokidanih gajbi i bačenih automobilskih guma. Pecaroši, koji su u to vrijeme pecali ribu, radoznalo su gledali u vesele volontere i svi su izjavljivali da oni ne ostavljaju otpatke iza sebe. Istina je da su velika metalna burad postavljena oko jezera bila puna smeća, što znači da mnogi od njih stvarno otpad ne razbacuju uokolo, ali je istina i da je smeća bilo posvuda, što opet znači da svi i nisu baš ekološki osviješteni. Osim toga, ribolovačko društvo koje gospodari Šećeranskim jezerom moralo bi ponekad prazniti tu burad i ukloniti glomazni otpad.
Bilo kako bilo, naši su volonteri u manje od sat vremena temeljito očistili obalu Šećeranskog jezera i nakupili desetak vreća smeća. I taman kad su se sabrali ispod nadstrešnice blizu nekadašnjih šećeranskih staklenika da se malo osvježe sokovima i vodom, stigli su i belomanastirski dogradonačelnici Predrag Stojanović i Nikola Redžep s dovoljnom količinom forneta za "konkretnije" okrepljenje. I tako, uz zakusku i priču, završila se još jedna volonterska akcija, uz naivnu nadu da sljedeća na istom mjestu neće biti ni potrebna jer više nitko neće – bacati smeće.
(Prethodni članci na istu temu mogu se pročitati ovdje i ovdje)
