Borba za egzistenciju, želja za stvaranjem i radom, otvorenost i želja za pomoći Darka su 1999. godine dovele do Info-kluba Beli Manastir, a želja za mirovnim i društveno korisnim radom zadržala ga je u uredu Projekta građanske demokratske inicijative (P.G.D.I.), u okviru koga i djeluje Info-klub. Ubrzo zasniva radni odnos kao voditelj Info-kluba Beli Manastir. Osim rada u Info-klubu na izgradnji demokratskog okruženja, Darko radi i na vlastitoj izgradnji, uključuje se u brojne aktivnosti partnerskih i saradničkih organizacija, institucija, ali i u pomoći pojednicima. Stekao je diplomu trenera za mirno rješenje konflikta i trenera za pisanje projektnih prijedloga. Prošavši obuku za menadžment nevladinih organizacija, postaje koordinator projekata "Suradnja policije i građana", "Izgradnja mostova između policije i građana", "Informacijom protiv droga", koje vrlo savjesno i odgovorno provodi. Tokom rada u P.G.D.I.-ju posvećen je i radu s djecom kroz kompjutersku edukaciju. Posebnu pažnju je usmjerio ka mladima organizirajući cikluse tribina za informiranje mladih o štetnosti konzumiranja droge i drugih opojnih sredstava.

Marljivim radom otvarao je vrata brojnih institucija, ostvario kontakte s Centrom za liječenje i prevenciju ovisnosti iz Osijeka, sa IV. policijskom postajom u Belom Manastiru, s policijskim upravama Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. Uživao je u pripremi štampanih materijala i web-stranica radujući se da istinski doprinosi poboljšanju kvaliteta života u svojoj zajednici. Ono što bi Darko preuzeo na sebe, bilo bi kvalitetno realizovano. Prekovremeni rad za njega nije bila nepoznanica, volonterizam također. Ljubav prema sportu, prije svega nogometu, potaknula ga je da u Belom Manastiru osmisli, kreira i provodi niz sportskih aktivnosti i to na jedan poseban način. Povezivao je građane i policiju, stvarao nove odnose u zajednici, omogućio ženama da se rekreiraju u svoje slobodno vrijeme u sportskoj dvorani u belomanastirskoj policijskoj stanici.
Aktivno se uključio i u stvaranje imidža tada mlade organizacije P.G.D.I., postao je član Upravnog odbora, a zatim član Savjeta programskih voditelja. Davao je konstruktivne prijedloge, sugestije, kritike. Želio je biti dio tima koji gradi P.G.D.I. Kada je udruga P.G.D.I. preselila iz Vukovara u Beli Manastir, prihvatio se nimalo jednostavnog zadatka administrativnog vođenja organizacije.
Bio je dio tima. Pomogao je da se prevaziđu nesporazumi, da se pokrene kvalitetna komunikacija, da organizacija funkcionira i da se razvija. Učestvovao je u formiranju novih programa, otvorio je vrata i mogućnosti brojnim pojedincima da nastave izgradnju kvalitetnog okruženja. Pomogao je da opstane Info-klub Beli Manastir, da se razvije P.G.D.I., da se formira i pokrene Društveni centar u Belom Manastiru u kome danas ima sjedište nekoliko nevladinih organizacija.
Nakon što su mu se roditelji vratili u Osijek, nastavio je s bratom živjeti u Belom Manastiru. Iako nije imao svoju porodicu, suosjećao je s problemima svojih udatih koleginica, kojima je, umjesto pozdrava, znao reći kratku rečenicu "Ljubi klince!", u kojoj se osjećala toplina s kojom bi je izgovorio. S istom toplinom spominjao bi i Liku, odakle mu potječu roditelji, kao i selo Babjak u Općini Koška južno od Valpova s kojim je porodično vezan, koje se od 1993. godine zove Branimirovac i koje je 2001. godine imalo samo 87 stanovnika. U tom je selu 28. marta i sahranjen u porodičnu grobnicu.