Sveti Valentin počeo se slaviti već u ranom srednjem vijeku, osobito u Engleskoj, a poslije u cijelome svijetu. U Hrvatskoj su ga posebno štovali vjernici u sjeverozapadnim krajevima. Običaj biranja odabranice na Valentinovo najprije se proširio po Engleskoj i Škotskoj. Poznato je da su u 16. stoljeću mladići ostavljali ljubavne poruke i čestitke na pragu svoje odabranice. Čestitke su bile pažljivo izrađene, obrubljene čipkom ili ukrasnom vrpcom i to su vjerovatno bile prve čestitke i razglednice ikada poslane.
Kršćanstvo sve lijepe i dobre običaje iz raznih naroda i društava uklapa u novi, kršćanski život tih naroda pa se na osnovu toga pretpostavlja da je običaj slavljenja Valentinova kao dana zaljubljenih zapravo poveznica simpatičnih paganskih običaja i moguće angažiranosti sv. Valentina oko mladih parova.
Datiranje Valentinova baš u sredinu drugog mjeseca povezuje se antičkim običajima. Kod starih Grka od sredine siječnja do sredine veljače bio je mjesec gamelion, u kome se obilježavala svetost braka Zeusa i Here. U antičkom Rimu 14. veljače slavila se božica Junona - zaštitnica braka, a 15. veljače priređivale su se luperkalije u čast Fauna (zvanog i Lupercus), boga šuma, polja i blaga, zaštitnika ljetine i plodnosti.
Mi ovogodišnje Valentinovo obilježavamo i jednom valentinovskom križaljkom, objavljenom u drugom broju osječkog "Epicentra Slavonije".
