Dakle, bit je u tome da nakon ulaska u ovakav kružni tok nema naknadne promjene smjera kretanja, odnosno prestrojavanja u drugi trak. I to bi, čini se, u prvo vrijeme moglo dijelom stvoriti nedoumice, to više što su trakovi razdvojeni fizičkim (ipak ne prevelikim) barijerama.
Osnovni smjer prometovanja je istok – zapad (Osijek – Višnjevac), a tu su i dva priključka, prvi iz smjera Đakova, drugi iz Baranje. Kad se ulazi u Višnjevac iz smjera Osijeka (i obrnuto), vozači lijevim trakom ulaze u kružni tok i najkraćom putanjom izlaze iz kružnog toka. Odnosno, ulazeći desnim trakom odmah imaju odvajanje iz Osijeka za Baranju, odnosno iz Višnjevca u smjeru Đakova. Jednako je tako ako se iz Baranje ulazi u Višnjevac odnosno iz Đakova prema centru grada. I da ne bi bilo zabune, vozila koja su u kružnom toku i dalje imaju prednost pred vozilima koja u njega namjeravaju ući. Na osnovi pozitivnih iskustava prometovanja u ovako uređenom kružnom toku, nadaju se u "Renconu" i Gradu Osijeku, odlučit će se hoće li se krenuti u rekonstrukciju kružnog toka na Đakovštini.
(Amoreta Bajro, Osijek031)
