Kroz te radionice obrađivale su se teme straha, tuge, radosti i ljubavi. Prva radionica u nizu bila je o izražavanju osjećaja. Učesnici su dobili listiće "lica osjećanja", na kojima su morali nacrtati kako se osjećaju. Sljedeća tema bila je strah i djeca su iznosila svoje viđenje straha i čega se boje. Kod svih je odgovor bio da se boje mraka i zmija. Nakon toga morali su zamisliti nekog "pomagača" koji će im pomoći kad se boje, a potom su imali zadatak napraviti štit protiv straha, što su radili u grupama i bili su vrlo maštoviti i kreativni.
Temu tuge i radosti obrađivali su na način vođene fantazije, gdje su se morali prisjetiti nekog tužnog i nekog lijepog događaja te to nacrtati na papir. Tema ljubavi izazvala je oduševljenje, ali su se na pitanje "Ljubav je kada …" uglavnom bazirali na muško-ženske odnose, a zaboravili su da se ljubav osjeća i prema bratu, sestri i sl. U dijelu radionice pod nazivom "Moj simbol ljubavi" imali su na raspolaganju papir, ljepilo, škare, trakice, žice i sl. te su bili vrlo kreativni u izradi simbola ljubavi. Na kraju svake radionice obično je bila neka lagana vježbica, a naročito ih je zabavila igrica "Zum-škrip" i pravljenje skulptura od njih samih.