Vijenac od ivanjskog cvijećaEvo kako će praznik Ivanje biti opisan u novoj divot-knjizi Jovana M. Nedića "Bolman je bio Bolman" (758 stranica!):
Ivanje(24. jun / 7. jul)
Negdje je Ivanje tako veliki svetac "da sunce tri puta zastane na nebu". U Bolmanu se radilo na taj svetac, koji pada u vrijeme žetve.
Mnogo je običaja bilo i nestalo, ali pletenje vijenca od ivanjskog cvijeća uoči Ivanja ostalo je do danas i to je jedan od rijetkih starih običaja koji se sačuvao.
Ivanjsko cvijeće (Galium verum) bere se po obalama kanala, na livadama ili na mjestima gdje se ne kosi trava. Znalo se gdje raste to cvijeće i svatko je imao svoje mjesto gdje ga je išao brati. Oni koji to nisu mogli ili za to nisu imali vremena, dali bi djeci sitan poklon da im naberu ivanjskog cvijeća. Vijenac se plete uoči Ivanja, a nekad je bio običaj da se s pletenjem počne "kad zvoni večernje".
U vijenac se, uz ivanjsko cvijeće, nekad uplete i drugo cvijeće, tko već kakvo ima.
Vijenac se stavlja na kuću na vidno mjesto. Obično je okrenut prema avliji i nalazi se na zidu ili stubu, tako da se vidi i sa sokaka. Ne skida se cijele godine sve dok se ne stavi novi.
Ivanjskim cvijećem nekad su se kitile i kapija i vratašca, a struk cvijeća stavljao se i iza ikone u kući.